Povijest škole

Školska zgrada u Dugavama je izgrađena 1980. godine u središnjem dijelu novozagrebačkog naselja Dugave, i iste godine je počela s radom. Maštovitu, prostorno razigranu građevinu projektirao je poznati arhitekt dipl. ing. Radovan Tajder, RO za projektiranje i konzulting, među čije kreacije se ubrajaju i zgrada BMW-a te pročelje hotela Hilton Plaza u Beču.

Godine 1984. dograđen je aneks s osam učionica (četiri u prizemlju i četiri na katu) gdje su smješteni niži razredi. Škola se tada zvala „Josip Kraš“, a ravnatelj je bio Jakob Školnik.

Odlukom Skupštine grada Zagreba 12. srpnja 1991.g., zbog velikog broja učenika, ukida se škola „Josip Kraš“ i osnivaju se dvije škole: I. Osnovna škola Dugave i II. Osnovna škola Dugave, koja je 1992. g. preimenovana u OŠ Frana Galovića. Sporazumom o korištenju zgrade i razgraničavanju izdataka škole koriste istu zgradu i opremu. 

Od 1991. pa sve do 2018. ravnateljica OŠ Frana Galovića bila je Blaženka Jurić Mrša, kada ju je naslijedila dugogodišnja pedagoginja škole Maja Lisska.
Stručni suradnici – pedagozi bili su Višnja Kosanović-Marinković, Marko Jurčić, Sonja Srebačić, Maja Lisska te trenutno Mara Stojanac; tajnica škole je Ivana Toth; bibliotekarka Daria Pestić, a logopedinja Stela Jerković.

Škola je 6 godina bila domaćin županijskog natjecanja iz kemije, 3 godine iz povijesti, 4 godine vjeronaučne olimpijade.

Web stranica škole prvi puta je izrađene 2000.g., a 2019. godine dobila je novo ruho. Godinama je izlazio školski list „Crn – bel“ .

Našu školu su pohađale razne poznate osobe: Robert Knjaz, Filip Ivić, Bruno Šimleša, Dražen Šimleša.

Kako smo dobili ime

Budući da je  škola odgojno-obrazovna institucija u čijem programu rada  značajno mjesto zauzimaju književnici sa svojim književnim djelima,  predloženo je da škola ponese ime književnika. 
Područje na kojem se škola nalazi i djeluje kajkavsko je pa smo vođeni time odlučili preimenovati našu školu u Osnovnu školu Frana Galovića.  Naša škola koja osnovnu djelatnost provodi štokavskim književnim jezikom promjenom imena simbolički je objedinila dva dijalekta hrvatskog jezika približavajući Zagreb i Podravinu. Cilj nam je izgraditi posebnost pa i imenom  biti u svijesti svih koji s nama žive više od samo broja u nizu.

Upoznajte Frana Galovića

Antologijski  kajkavski pjesnik Fran Galović svojom kajkavskom poezijom izuzetno je obogatio hrvatsku književnost. U svom kratkom, ali izuzetno plodnom i nadasve umjetnički nadahnutom stvaralaštvu Fran Galović, rođen je  u Podravini 20. srpnja 1887. godine u Peterancu, selu nedaleko od Koprivnice, ostvario je je vrlo raznolik i sadržajno bogat literarni opus. Kad  je izbio prvi svjetski rat, pozvan  je u vojsku. Poginuo je 26. listopada 1914. godine na bojištu u Mačvi.  
Pisati je počeo u šesnaestoj godini. 
Uspješno je pisao pripovijetke poput Začaranog ogledala i Ispovijedi, drame kao Tamara i Pred smrt, da bi u ciklusu pjesama Z mojih bregov, napisan na podravskoj kajkavštini, predstavio se kao originalan, snažan pjesnik i kao stvaratelj koji je pokazao kako se i tim kajkavskim jezičnim medijem mogu poetski kreirati i najdublji emocionalni intenziteti čovjekovi. Zadivljen jednostavnošću kajkavskih stihova, iz gotovo u potpunosti antologijske zbirke Z mojih bregov, ako smo pristali danas oni vode, otvara nam se i bogato područje razmišljanja. Čitajući Jesenski veter ili Crn-bel osjećamo i ritam koji vodi i naše misli potičući naše svakidašnjicom zaboravljeno iskustvo, otkrivajući nam dileme i napetosti 
našeg postojanja koje nije samo vegetiranje nego i borba sa sudbinom, borba za ljudsku, a protiv neljudske sudbine. I tako kroz cijelu zbirku.

Crn-Bel


Crn-bel… crn-bel   
V trsju popeva,  
Grozdje dozreva…  
Crn-bel…  

Dok večer se zmrči,  
On pesmo zavlači,  
Drago starinsko,  
Veselo vinsko:  
Crn-bel… crn-bel… 

Jesensko to pesmo  
Mi čuli vre jesmo  
Tri večeri tu…  
Crn-bel  

I znamo, da je leto  
Otišlo je, eto –  
Baš kakti u snu…  
Crn-bel… crn-bel…

Raspored zvona